Sijač Luda

Venjenje


Čaj će učiniti
da razmišljam godinu unaprijed
Ti ćeš učiniti
da strahove ostavim ispod površine
Ti si lice negdje u pozadini
Ukleta Kirka Odisejeva usuda
Može li itko toliko izazvati nemir
kao nedostižna žena
Ta scena je sve što sam oduvijek sanjao,
a ti si samo kratak film
Nije li iznenađujuće
odjednom osjećati krivnju zbog neimanja krivnje
Rekoh ti da sam jedrilica
koja klizi staklom
Ne znam što vidi moja kobilica
Ne tražim te daljinama
Tražim za tebe
Odabrah jugoistok
nakon što dočekam poslijepodne
pa gore vatre na mojemu putu
A ruke zavlačim
u naplavljeni šljunak Europe
Moja nada je golema
Sreća bi trebala doći
s toplinom, malo vode i hrane
Bio si tako skroman Hlapiću
Čekaše te plavi pentagram
Ima li što sugestivnije od starih, prastarih slika
U reklamama animiraju pećine,
u pećinama dižu Neandertalce
Koliki je njihov grijeh polomljenih siga
Dok daždi na ulazu
Prosijava Sunce koje daje Platonove sjene
Ne tražim te daljinama
Pretvoren sam u živu spužvu –
rekao bih kada bih lagao ili umišljao
Da, nisam te tražio,
Koračaš skupim, drvenim kuhinjama,
Jedeš štapićima zbog mode
Jesam ti zavidio
Pjesma koju pjevaš
Nagovješta nužno kidanje lanca
Jesu li žalosne ljudske životinje?
U visinama guske
Kipovi na stupovima
Grafikon metafizike
Oh, ovi ljudi ne odustaju
od traženja ljepote nožem
Mi tražimo sebe livadama
Ja te ljubim prije nego što se probudim
i bivam svoja suprotnost
Koliko ćeš uložiti u ovu partiju kocke
Razmetljivost je tako ružna,
a u ovim blještavim gradovima
poželjnom je smatraju
Kažu da se štedi na malim stvarima
Orion mi je u nasljeđe ostavio psa
Hvala vam moji prethodnici
Ostaviste mi mnogo
premošćujem vašu žudnju
Elizabetom te zovem
jer sva njihova uzdanja
završavaju odsječenom glavom
O, oni nakalemljuju sve apsurdne težnje
u stvarnost
Ne tražim te daljinama,
moj život je kratak kao glodavčev
Hvala ti, polažem ruke
na zlostavljen tvoj bok
I noćima priređujem kostrijet
na slanim ranama
Eno ga vani prolazi
pod našim krvavim znacima
Ostavlja steriliziranu pustoš,
miris elektriciteta
Uzet ću domaće
jer domaće je domaće
Napustio sam inozemnu retoriku
na kraju sjedimo
ujutro na kavi,
poslije ručka na pivu
Smijemo se onome što smo
i jurimo, jurimo
ususret konformizmu